La Casa de Papel - najgledanija serija u doba korone

Nema ko mi nije pričao o ovoj seriji. Kolege sa posla, drugarice, raznorazni forumi i blogeri. Ipak, nisam je odgledala jer sam imala još podosta serija na čekanju. 

Onda je došla korona, i u sred pandemije nema ko je nije gledao. 
Bila je najtraženija na streaming platformama širom sveta, pa i na Netflixu u Srbiji. Pomislih "eto savršenog trenutka da vidim oko čega se digla tolika buka?!" 

Pa oko čega?
 

Španska serija "La Casa de Papel" definitivno je zaraza, definitivno ima propusta i u početku mislite kako gledate najgenijalniju seriju u životu, a posle da nema gluplje, ali treba istrajati, jer kada odgledate sve četiri sezone (koliko je snimljeno i emitovano do sada), ukupan utisak je daleko iznad pozitvnog.


O čemu je serija?

Čak i da je niste pogledali, sigurno znate priču iza serije.
 

U pitanju je španska hit serija koja se vrti oko pljačkaša predvođenih misterioznim Profesorom. Njihova meta je Kraljevska kovnica novca, u kojoj će planski biti zarobljeni punih deset dana, koliko im je potrebno da odštampaju preko 2 milijarde evra. 

Sve ovo ekipa radi odevena u crvene kombinezone i maske s likom Salvadora Dalija, što će ubrzo postati njihov zaštitni znak.

Dok su oni sa taocima u kovnici i štampaju svoj novac, pratimo dešavanja spolja i poteze policije koje vuče insprektorka Rakel Muriljo i Pjeto, direktor Nacionalne obaveštajne stužbe. 


Igru miševa i mačke prate flešbekovi koji nas upoznaju pojedinačno sa pljačkašima koji nose ime nekog grada - Moskva, Oslo, Helsinki, Denver, Rio, Tokio, Najrobi i Berlin. Naravno, i taoci igraju glavnu ulogu, a posebno sekretarica direktora kovnice, Monika i sam direktor Arturo Roman, inače njen ljubavnik.  

Njih dvoje videćemo i u narednim sezonama.

Koja je najbolja sezona? 

Prva sezona - prva epizoda vam je najgluplja pilot epizoda koju ste pogledali. druga malo manje glupa, a onda kreće uzbuđenje kako upoznajete likove, plan. Na kraju prve, spremni ste da sezoni date osmicu. 

Druga sezona - previše razvlačenja, rupa, nelogičnosti, scena koje su glupe. Dajete joj slabu šesticu, i to samo zbog nekih caka.


Treća sezona vas vozi od starta. Maestralna je! Nema šupljina. A napetost nikada veća kako se bliži kraju. Čista devetka!

Četvrta? Ne dišem. Svaka scena mi je napeta, epizoda ubedljiva. Čak i flešbekovi su mi dobri jer se vezuju uz likove, uz situacije. Opet devetka!    

Šta je najbolje kod ove serije?

Ideja - ko je smislio celu priču i preokrete zaslužan je 80% za popularnost serije.
Gluma - svi glumci igraju perfektno svoje uloge (najbolji su ipak Tokio - Ursula Corbero, Alisija - Najwa Nimri, Berlin - Pedro Alonso, inspektor Tamajo - Fernandro Cayo i Palermo - Rodrigo de la Serna)!




Autentični likovi - Nema osobe koju Tokio nije iznervirala, ali njen lik je tako građen da provocira. Ona je najimpulsivnija, bombra pred pucanje, bez takta i samo misli na sebe. Pored nje, Profesor je taj koji isto nervira jer je klasičan štreber, asocijalan, sa čudnim principima i odsustvom empatije. Među omiljenim likovima nekako su se iskristalisali Najrobi (Alba Flores), Helsinki (Srbin Darko Perić) i Berlin.

Muzika - nije samo Bella Ciao, već i pesma koju monasi pevaju u manastiru
I trenutak kada ne znate šta će da se desi.   

Zato ako nemate šta da gledate za vreme karantina, toplo preporučujem La Casa de Papel.

Коментари

Najviše ste čitali