Brzece 1998.Brusnice 2012

Ko ceka,doceka!
A ceka se dugo.
14 godina ili ti tacno onoliko godina,koliko sam imala kada sam ih otkrila i zavolela. 
Te davne,daleke 1998.godine uputila sam se na svoje prvo putovanje bez bilo kog znanog mi saputnika.
Cilj je bio Kop,tacnije Brzece i hotel Junior a svrha celog puta,likovna kolonija!
Kao po obicaju,tada se istakla moja ali cini mi se pre svega adolescentska stidljivost i cim sam sela u autobus,nabacila sam onu facu"jao,necu da idem,ne znam nikog!ima da se smorim".
Medjutim,to moje prvo individualno putovanje bilo je prekrasno i period kojeg se uvek vrlo rado secam.
U to vreme,hotel Junior,fantasticno stacioniran u podnozju Kopa,bio je srediste likovne kolonije,ekologa ali i sportista iz raznih sportskih disciplina koji su dosli da odrade svoje treninge pred sezonu.
Danas,14 godina nakon,tesko mi je da se setim imena svih dragih ljudi koje sam tamo upoznala ali opsti utisak jedne cool,vesele zabave koju smo svi mi okupljeni oko likovne kolonije imali,nisam izgubila.
Pamtim pizzu koju smo cekali 4 sata da nam u praznom hotelu naprave,pljusak i nas tri na pola puta ka Brusu kod benzinske pumpe,kafu i ljuljasku u 4 posle ponoci,profesora koji nas uzalud opominje da nismo dosli da se zabavljamo vec da crtamo,pijane i smesne kosarkase koji nam upadaju u 2 posle ponoci u sobu,zaljubljenog Mladena i povucenog Gorana ali najvise od svega pamtim Brusnice.
Naime,u hotelu smo bili podeljeni po sobama,devojke sa devojkama,momci sa momcima.Tako sam ja zavrsila sa jednom imenjakinjom,jednom Jasnom i jednom Bojanom.
Dok je druga Ana bila nekako u nekom svom svetu,nas tri smo se nasle i vecinu vremena provodili smo tih 10 dana zajedno.
A Jasna i Bojana obozavale su Cranberries grupu.Tj,malo je reci obozavale.One su se budile sa Cranberries repertoarom i odlazile u san sa njihovom pesmom.Od jutra do veceri, nase druzenje,spremanje nije moglo da prodje bez linger,dreams i drugih pesama ove irske grupe. 
Kako je Bojana,secam se imala bozanstven glas(za koji sam  bila ubedjena da ce se cuti danas) i pevala nam skoro svako vece repertoar Dolores i kompanije,ja koja sam do tada bila na osamdesetim,YU rock popu i dance fuziji ET,postala sam opcinjena ovom grupom.
Vrativsi se sa kolonije,prvo sto sam uradila je bilo da skoknem do SKC-a i kupim njihovu kasetu a kasnije sa pojavom cd-a,njihov mp3 svih albuma bio je jedan od prvih koje sam morala da imam.


sada 14 godina nakon,Brusnice koje su svoje najvece fanove stekle 1994.godine kada su bili najpopularniji dolaze fajnli i kod nas.
4.decembra cucemo bend koji prakticno od 2003.godine ne postoji ali koji nikada nije izgubio nijednog svog vernog fana.
Cucemo fantastican glas Dolores,sjajne pesme i divnu muziku koju je ovaj bend nepunih 15 godina stvarao.
a najvise od svega,cucemo svoje lepe uspomene,divna osecanja i muziku naseg detinjstva!!
Vidimo se u Areni tog utorka!   


  

Коментари

Najviše ste čitali