U oazu najlepših mirisa i boja

Svaki put kada se vratim sa mora, neki deo sebe znam da sam ostavila tamo. 

Dok polako skidam so sa kože i puštam da mi misli doputuju sa horizonta na kopno, znam da je neka Ana ostala tamo, na hladnim talasima i vreloj steni.  

I kako dani prolaze, čini mi se da mi je sve lakše i lakše jer u nekom paralelnom svetu, ja sam još uvek tamo, na moru, u svojoj omiljenoj galaksiji - čitam tone knjiga, šetam između plavetnila i bora, i kupam se u moru.     

Ovo leto nisam planirala da provedem na moru, ali Ana iz paralelnog kao da me je dozvala. Poslala je zrikavce da mi sviraju serenadu pod terasom, vetar da mi puše pod prozorom i neki čudni miris mora ujutru da me zbunjuje.


putujem.
u paralelni svet kod Ane, da zagrlim talase, pustim da mi vetar šušti, a miris lignji uz malvaziju da me hrani.

i da ostavim novi deo sebe. 
deo po deo, dok tamo zauvek ne ostanem, dok mi se paralelni i stvarni svet ne zamrsi u mrežu iz koje nemam nameru nikada da odem.

Do sredine septembra, 
uživajte. (i putujte jer nema lepšeg transporta kroz život od toga!:)

Коментари

Nevena каже…
Uživaaaj Ana!
E baš mi drago što ideš, ti si kao i ja u prošlom životu živela u toskanskom seocetu na obali Tirenskog mora:)
Ana каже…
Ejj pa odatle ja tebe znam:****

Najviše ste čitali