Svirke // TV // Pozorište // Klopa (sezona Fall 2015)

Oduvek sam volela jesen. Još od srednje škole. Jesen i proleće. Zima me je užasavala kao i sada, dok sam se letu jedino radovala zbog mora (kao i dan, danas) i tankih, lepršavih krpica.

Jer, ako je proleće doba kada se svet oko nas, bar onaj neuhvatljiv, svet prirode budi, onda je jesen bila i ostala period kada se svet oko nas, svet dešavanja, institucija aktivira  nakon jednog dužeg perioda mirovanja ( leto).   

Postojeće serije se obnavljaju za novu sezonu, dok nove startuju. Pozorišta započinju novu sezonu zanimljivim premijerama. Otvaraju se neka nova mesta za svirke, klopu, lazy kafenisanje. 

Sezona filmskih festivala takođe otpočinje ( Slobodna zona, Faf), izlaze novi albumi (Adele, Coldplay) a u goste nam stižu razni umetnici ( St. Germain, Jose Gonzales, Chinawoman, Nicolas Jaar).... what a wonderful world! 

Ali idemo redom:

Teatar - predstava TRAMVAJ ZVANI ŽELJA / balet ONI

Moram da priznam da sam bila skeptična kada sam čula podelu za kultno delo Tenesi Vilijamsa, pogotovo kome je dodeljena uloga krhke, ponosne i tragične Blanš Deboe... Međutim, ogrešila sam se o Jelenu Đokić! I to prilično.

Naime, na scenu Zvezdara teatra, Stefan Sabljić je postavio slavnu dramu koju čak i ako niste čitali, sigurno znate po sada već legendarnom istoimenom filmu u kom je Blanš odigrala maestralno Vivijen Li, dok je prostog, neotesnog Poljaka, Stenlija Kovalskog fantastično dočarao Marlon Brando.

Tešku priču o ženi koja pokušava glamuroznim haljinama, pričom o boemskom životu jedne obrazovane i školovane profesorke da prikrije svoju propast koju će iskoristiti njen zet, Stefan je skoro pa "hiruški" preneo u teatarski život, selektujući najbitnije delove iz drame. 



Scena, kostimi ( sjajne Valentine Obradovići i Ljubice Cvejić) i muzika dali su predstavi onaj zavšni ton, zaokruživši je na svim poljima, ali ipak GLUMA je nadjačala sve. I to gluma stvarno savršene Jelene Đokić ali i Bojana Dimitrijevića koji gluma Miča, Stenlijevog prijatelja kome se dopadne neobična i otmena Blanš. Sve pohvale idu i na račun glume Pauline Manov i Ivana Jevtovića koji su bili uverljivi kao zaljubljeni par čiji mir remeti dolazak mlađe ali daleko zrelije i svesnije Steline sestre.     

Jelena je upečatljivo i na svoj način bez bilo kakve namere da imitira Vivijen Li dočarala lik nesigurne Blanš, bivše južnjačke lepotice koja kako priča odmiče polako tone sve dublje i dublje u ponor, na dno s momentima opšte euforije i veštačke sreće do momenata totalne histerije i očaja. Da ju je ova uloga fizički ali i psihički iscrpela, videćete ako samo zadržite pogled malo duže na Jeleni kada masa počne da aplaudira. Jer, Đokićeva je odigrala ulogu svog života, dajući se maksimalno.  

9/10
Samo nekoliko dana posle Tramvaja, odgledala sam BRUTALAN balet na sceni Raša Plaović, Narodnog pozorišta. Savremen balet "ONI" već neko vreme održava se u sklopu programa "Mladi koreografi". "Oni" su delo po istinitom događaju, strašna, horor priča za koju je koreografiju uradio mladi baletan Đorđe Makarević.  



Dok gledate ovaj balet koji traje celih sat vremena imate osećaj da gledate neki triler i to u režiji Alfreda Hičkoka jer napetost traje od prve minute do poslednjeg krešenda. 

Ono što je najveći kvalitet ovog baleta je ta homogenost plesa, muzike i specijalnih efekata. Svi zajedno "plešu" tako sihronizovano ne bi li stvorili što veću napetost i na najbolji način preneli priču.

A priča se vrti oko nasilništva i porodice u kojoj je nasilje glavni način komunikacije. Naime, majka koju igra primabalerina Ana Pavlović godinama je fizički zlostavljala sina što je izazvalo kod deteta određenu traumu ali i buđenje nasilja i žeđi za zlom, ubijanjem. 

Nakon što jedna žena koja slučajno zađe kod njih nastrada, majka će zataškati ubistvo ali i pomoći sinu da se izbori sa željom da ubija. Delo koje vas ne ostavlja ravnodušnim i koje vrlo uverljivo prikazuje scene davljenja, ubijanja i borbe.  I to sve kroz PLES. 



Nakon za Igora Pastora koji nije samo pokazao da je vrsan baletan već i "prikriveni" glumac jer je svoju bolest ali i zlo dočarao i grimasama, pogledom i pokretima koji su svojstveni glumcima.

10/10   

Klopa - TRI RIB’Z grill&booze

Na kraju Kosovske ulice ( broj 51) smestilo se vrlo prijatno, hipstersko mesto koje nosi simboličan naziv (vlasnice su tri dame) TRI. 

U dvorištu, skriven od sveta ( ne postoji nikakva reklama ili smernica) u podrumu velike kuće restoran - kafić osmišljen u duhu sedamdesetih sa niskim sofama, foteljama i stolicama ala school fazon i šljaštećim Isusom kao i tablom Yugoslavia, TRI je savršeno mesto za pauzu ili kafenisanje pred sam izlazak u grad ( radi do 12h). 

Veliki izbor čajeva, kafa + kuvano vino, ali i klopa koja obuhvata domaće raviole sa spanaćem, piletinu u kari sosu, trougliće sa humusom i poslastice poput domaće torte sa orasima i prelivom od džema od breskava, daju vam priliku da pored osveženja i ručate. 

Atmosfera je više nego domaćinska, kao da ste kod nekih prijatelja i to mahom zahvaljujući simpatičnim vlasnicama koje su stalno tu i trude se da stvore što prijatniji ambijent. Tome prilično doprinosi i sjajna muzika - sedamdesete i osamdesete, The Doors ali i Viodeoseks.    



Ukoliko ipak tragate za mestom koje je isključivo za klopu, a ljubitelj ste mesa onda vam toplo preporučujem ovaj mali kutak podno Obilićevog venca, tik preko puta Tanjuga. 

Ribz grill and booze je nešto nalik malo ozbiljnijem fast foodu, ali isključivo za sedenje. Enterijer je prilično maštovit i atraktivan, jer je ceo restoran prekriven šljaštećim motivima sekire, praseta koji sijaju kao disko kugle svo vreme.

Sam koncept je ipak podređen klopi iako nudi veliki izbor piva ( Erdinger 0,3 je 180 din), pa su samim tim rebarca, burgeri i američke poslastice ( cheese cake, palačinke sa javorovim sirupom, američka pita sa jabukama i sladoled od vanile, kao i pohovane čokoladice Mars, Bounty) glavni adut restorana. 



Burger ( 550/650) je bio sasvim dobar iako prilično ogroman pa nek vam je bog u pomoći kada jedete, ali su zato rebarca (680 /890), sve sa ljutim bbq sosom bila fantastična te vam toplo preporučujem da ipak uzmete rebarca koja vam serviraju uz salatu i krompir.  Ono što je takođe preukusnooo je pita od jabuka!! Jedna je sasvim dovoljna za dve osobe, trust mee!

Inače, prostor je prilično mali, tek nekih 6 stolova te obavezno rezervišite, pogotovo u popodnevnim satima. 

TV - True detective sezona 2 / Fargo sezona 2

Kada krene sezona serija, malo sam u haosu jer više ne znam od koje serije gledam koju sezona i koju bi pre novu seriju da odgledam. 

Srećom neke serije se obnavljaju i na proleće (Game of thrones i Vikings) inače ne bih postigla pošto trenutno gledam 4 serije - dobro bez True detective, tri - Fargo, Breaking bad i Homeland dok je na standby 5 sezona Downton abbeyja i treća House of cards.  

Ono što mi se posebno sviđa kod svih serija koje su se pojavile u poslednjih 10 godina ( Lost, Mad Men, Broadwalk Empire, Fargo, Killing, House of cards, Homeland) je taj fokus na likovima. Da priče su sjajne, nepredvidljive ali da nije ovako originalnih, upečatljvih likova koji su ljudi od krvi i mesa, sa padovima i usponima, mislim da nijedna serija ne bi postigla neki veći uspeh. 

Kada je u pitanju TRUE DETECTIVE, ja sam izgleda jedna od retkih kojoj se prva sezona ove serije nije svidela. Krenula sam priznajem ali takooo mi je bila dosadna prva epizoda da sam odustala. 

Međutim, kada sam videla ekipu koja je odbrana za novu sezonu, morala sam da pogledam šta to krije druga sezona. I to su upravo bili likovi jer je priča ovde i tu i tamo predvidljiva, ali likovi... uff, definitivno najveći kvalitet ove druge sezone -  počev od Kolina, preko Rejčel i malog koji glumi policajca-geja do Vona i njegove partnerke, para čiji odnos je toliko kompleksan ali istovremeno čist i emotivan.  



Sve počinje nestankom a potom i ubistvom lokalnog gradskog sekretara Bena Kaspera koji je učestvovao u raskalašnim orgijama za bogatu klijentelu. Njegov slučaj vode tri slučajeva - korumpirani policajac alkoholičar koji se bori za starateljstvo ( sjajni Kolin!!), detektivka koja nikako da raskine sa prošlošću i koja se tereti za seksualno uznemiravanje na poslu kao i sobraćajac koji ne priznaje sebi da je gej a na pragu je da osnuje porodicu sa devojkom. 

8/10

Iako još uvek nisam završila celu drugu sezonu serije Fargo, moram da priznam da iako teško da će ova sezona da nadmaši prethodnu sa Bili Bob Tortonom, odavno ( još od Mad Mena) se nije pojavila ovako ubitačna serija u kojoj je sve toliko ludo, od priče preko likova do muzike da prosto uživate dok gledate epizodu za epizodom.  Da ne pominjem kako je moćna vizualno!



Iz prethodne sezone, kao i u True detective niko nije ostao od glumaca, ali je zato prethodnu ekipu nasledila prilično jaka i ubedljiva na čelu sa Kirsten Dunst i Patrick Wilsonom. Radnja je opet smeštena u izolovan, malecni Fargo okovan snegom u kom  se dešava ubistvo sutkinje koje će aktivirati niz čudnih, tragičnih događaja. 

F A N T A S T I Č N A 10 / 10



SVIRKE - Galerija ŠTAB / The Gift

S obzirom da mi još uvek teško pada to što većina svirki počinje after midnight, možete da pretpostavite moju sreću kada sam otkrila mesto, tačnije event koji startuje tačno u 10h! Da, da. Ne lažem, majke mi! Još kada sam saznala da su na programu moje omiljene OSAMDESETE za đusku, uff pa mesto je postalo moje fav!

Naime, još letos u novootvorenoj bašti Mikser Housea koja se simbolično zove GARDEN počele su petkom i subotom večeri osamdesetih od 22h do 02h. Bez rezervacija i naplaćivanja stolova ( što me tako nerviraa, heej u Bitefu sto 6000!!!, u Peronu 5000, što je mnogo, MNOGO JE!) u prijatnom ambijentu ekipa je uvek mogla da uživa u kultnim pesmama Davida Bowiea, Th Clasha, Prince, grupe Queen, Glorie Estafan, Abbe, Madonne... svih onih hitova koje možete da čujete milion puta ali da svaki put jednako uživate i đuskate. Jedina zamerka ide na listu koja se skoro pa ne menja te mali savet DJ, slatkoj Mariji da malo obnovi listu jer osamdesete nemaju samo 30 hitova, već minimum 200! Zimska varijanta je u galeriji ŠTAb, podno Brankvog mosta i iako nije kao letnja, opet je sjajan predlog za petak veče na primer.



Isto negde početkom proleća dok je još bila aktuelna zimska sezona u Peronu sam slučajno sa drugaricama otišla na svirku benda The Gift kog predvodi Joca Ajkula, čovek zvani ENERGIJA. Provele smo se kao nikad jer bukvalno ovaj bend kada krene, vi ne stajete sa pevanjem i igranjem. Mahom su to obrade Depeche Mode pesama, ali i INXS, Iggy Popa, Pet Shop Boysa, Davida Bowie, Smithsa i ostalih bendova koji su obeležili malo tvrđi rok vajb iz osamdesetih i devedesetih. The Gift sada već ima tradiciju da nastupa osim u Peronu još u zemunskom klubu Fest, kao i Bitefu. 

Коментари

Najviše ste čitali