Sveto trojstvo novembra (Film / Knjiga / Muzika)

Ko može da ne voli Almodovara?! 

On spada u onu sferu must - sarma, piće, Madona, more i Pedro. Prosto mi je neshvatljivo da neko ne voli pomenute stvari, ali ima ih. I to dosta, začudili biste se!

Ja lično obožavam Pedra, i generalno špansku kinematografiju koja svaki žanr prikazuje iz potpuno neobične perspektive - ima tu svega, čiste emocije, morbidnosti, lucidnosti, poetike i nadrealnih pejzaža i prekrasne muzike. A Almodovar je njen najbolji i najjači predstavnik.

On mi je jedan od omiljenih režisera pored Tornatorea, lucidnog Guy Ritchija, braće Koen i Tarantina.

Zato se trudim da svaku BG premijeru španskog reditelja ispratim.
Iako se držim toga da je najbolja dela već snimio (Visoke potpetice, Živo meso, Veži me, Pričaj sa njom i Vrati se) Pedro još ima u sebi neispričanih priča koje čekaju da se ekraniziju.

Ovoga puta u najnovijem filmu koji nosi naziv JULIETA, Pedro se ipak okrenuo pričama kanadske spisateljice i dobitnice Nobela, Alis Monro. 

Inspirisan njenim trima pričama Almodovar je snimio prilično neobičan film ako ga uporedimo sa njegovim prethodnim.

Ako izuzmemo sjajnu modu, njegovu autentičnu Alberto Iglesias muziku i  moćnu fotografiju, kao i selekciju odličnih glumica - Emma Suarez, Adriana Ugarte (nikad lepšu ženu nisam videla!) Inmu Cuestu, izostao je njegovo poigravanje sa krimi žanrom, tragi-komedijom i dramatičan kraj.

Julieta je pre svega film o porodici, odnosu između majke i žene, gubitku. 


 Rossy de Palma, Emma Suarez, Adriana Ugarte, Inma Cuesta i Michelle Jenner

Sama priča je prilično heavy ali zahvaljujući odličnoj glumi, pitkom scenariju i prelepoj fotografiji i muzici, ceo film je neverovatno POETIČAN, dirljiv i emotivan.



U fokusu priče je prelepa Julieta koja se u trenutku preseljenja u Portugaliju sa trenutnim partnerom ipak predomišlja i odlučuje da ostane u Madridu. 

Iako od Lorenca krije pravi razlog, reditelj polako klupko odmotava ono što se krije iza ove iznenadne odluke vraćajući nas u prošlost i trenutak kada je Julieta putovala vozom. U momenat kada se mlada i lepa profesorka španskog jezika i književnosti zaljubila u Soana, oženjenog ribara.



Ostalo? Pa to ćete morati da sami saznate!


Snežana mora da umre. 

Kada sam videla korice pomislila sam da je u pitanju neki skandinavski triler jer u posledenje vreme čini mi se da samo Severnjaci pišu fantastične romane, i po koji Englez.

Kad ono Nemica, za koju se kasnije ispostavilo da ima totalni skandi stil, dok radnju plete kao vešta i smela Agata Kristi. 

Sjajan combo ako mene pitate! Jer, Skandinavci mogu ponekad da budu prilično hladni i mračni.

Nojhaus (45) pripada "samoniklim" piscima, jer je godinama pisala za fioku, baveći se raznim drugim poslovima, dok nije sakupila hrabrost da se obrati, preko interneta, firmi "Book on demand" (knjige po porudžbini) koja je spremna da za određenu cenu odštampa knjigu u bar 500 primeraka.

To je uradila sa prvom 2005. godine, sama organizujući prodaju tako što ih je raznosila po knjižarama u malim mestima u blizini sela u kome je živela sa mužem, s kojim deli ljubav prema konjima i jahanju.

Već sledeću knjigu, pošto je prvu rasprodala, štampala je u 1.000 primeraka i tako je polako počela da se širi, od usta do usta, fama da postoji nova autorka detektivskih romana u kojima se pojavljuje tandem inspektora Oliver fon Bodenštajn i Pia Kirhof.

Snežana mora da umre je objavljena 2010. godine i već je međunarodni bestseler.

U središtu priče je Tobijas Sartorijus koji nakon izlaska iz zatvora u kom je proveo 10 godina zbog ubistva dveju cura- Laure i Štefani, poznatije pod imenom Snežana zbog njene bele puti, krupnih očiju, punih usana i zagasito crne kose, se vraća u rodno mesto. 

Susret sa porodicom ga suočava sa činjenicom da su njegovi roditelji morali da trpe torturu od strane komšija i prijatelja, kao i da je krajnje nepoželjan u mestu gde ga svi smatraju ubicom devojaka čija tela nikada nisu nađena. 

Kada nestane još jedna devojka, prošlost će probuditi savest kod mnogih koji su ćutali, što će policiji dati bolji uvid u ono što se desilo kobne vašarske noći kada su devojke nestale... 



Christine and the Queens

U poslednje vreme sve slabije nailazim na neka nova, prijatna muzička iznenađenja. Ne znam zašto, ali sam stekla utisak da je pop, kao i tehno zaokupirao sve radio stanice, ali i net te da indie, pop-rock, sve što je alternativo ne nalazi put kroz grmlje treša.

Srećom tu je uvek Fashion Week i sjajni Voli koji bira muziku za reviju, pa me bogom dan - Shazam lepo upozna sa nekim sjajnim pesmama.

Tako sam na otvaranju "upoznala" nju - francusku pevačicu Héloïse Letissier koja stoji iza benda Christine and the Queens. 

Ova neobična 28-godišnjakinja iz Nanta je neko vreme pevala kao predgrupa na turnejama Lykke Li, The DO i Woodkidom  da bi pre 2 godine objavila svoj debitantski album "Chaleur Humaine" (Human Warmth) na kom se nalazi pesma koju sam upravo u remiks varijanti i na engleskom (Christine - Titled) čula na grand otvaranju 40.BFW-a.



Zarazne pesme u pop Lorde i Lykke Li stilu sa prizvukom dubstep muzike Jamie XX nisu njeno jedino oružje.

Iza njenih spotova se kriju moćne koreografije u kojima Heloise, prilično svedena i androgenog izgleda, odevena u monohromatski a pomalo muški šik, nalik Janelle Monae pleše u stilu Michaela Jacksona.  I to sve u krajnje svedenoj, jednostavnoj scenografiji u kojoj dominira jedna boja.


  

Inače, ceo album je za 10! Preslušajte ga!

Коментари

Najviše ste čitali