Zašto ITALIJA treba da pobedi na EVROVIZIJI


Uvek sam bila fan Evrovizije. Još od malena bih se stacionirala na tepih ispred TV ekrana i bez treptaja gledala taj šareni, veseli show koji su i moji roditelji pratili i voleli. Tradicija je bila - prvo San Remo, pa  Evrovizija, uz obavezno porodično glasanje. 

Tada mi je kao detetu Evrovizija bila nešto nalik zabavnim, takmičerskim Igrama bez granica, samo sa muzikom.Umela sam prilično da se razbesnim ako moj favorit ne pobedi pa i da zaplačem. Tako je bar bilo u slučaju kada je pobedila Engleska s pesmom Love Shine a light grupe Katrina and the waves (1997) a ne moja favorizovana Italija i sjajan hit Fiumi di parole od grupe Jalisse.  

Kada je Marija pre 10 godina pobedila na Evroviziji sa pesmom Molitva, morala sam da budem deo showa koji je organizovan kod nas! Te dve nedelje u SC tokom kojih sam bila volonter info-pulta, su mi bile možda najdinamičnije i najuzbudljivije u životu jer takvu energiju i masu dobrih, pozitivnih ljudi nisam videla i upoznala nigde. Ni na jednom festivalu, koncertu, seminaru, bilo kom dešavanju. A tek žurke!! Najbolje koje sam pohodila! Sećam se ukrajinske žurke u holu Sava Centra sa Bebi Dol kojoj su se klanjali gosti iz Evrope pevajući sa njom Brazil, Španija, Kolumbija dok se ona kao neka vila (sa nekoliko promila u organizmu) njihala zajedno sa njima, dok je u daljini Verka Serduchka pevala svoj mega hit Dancing Lasha Tumbai pred oduševljenom masom koja je skakala na rime ove zarazne pesme.

Prijateljstva koja sam stekla tada, ostala su toliko čvrsta i jaka da sam Mariji večno zahvalna što je evrovizijski duh donela u Beograd, a meni omogućila da upoznam neke sjajne ljude, među kojima su i moja dva najbolja druga.

Danas Evroviziju, bez obzira na sve metamorfoze koje je prošla i proživela, pratim redovno jer i pored svog kiča, kontroverznog, diskutabilnog glasanja i sve aktuelnijeg pretvaranja u komercijalni pop-dance show, ona nije odstupila od prvobitne ideje - da cela Evropa ima jedno veče ( tačnije - tri večeri) gde će sve njene zemlje (bez deljenja na one koje su članice u EU i na one koje nisu) biti  u jednoj jedinoj službi koja se zove zabava, držeći kompletan evropski auditorijum prikovanim za tv. 

Pritom, šta god ljudi pričali i pisali (Grgo Zečiću, po prvi put se ne slažemo!) - na Evroviziji je uvek pobeđivala dobra pesma, a ona sama je oslikavala trenutni muzički ukus ne samo Evrope, već i celog sveta. Zato, sada na njoj dominiraju pesme koje kao da pevaju Katy Perry, Rihanna, SIA, Kelly Clarkson i dr. 

Evroviziji sam oprostila do sada sve - šokantan ulazak Australije, direktan prolaz pet stalnih
(Italija, Španija, Engleska, Francuska, Nemačka), komšijsko glasanje, pa i sad ovo poslednje glasanje koje je doprinelo da pobedi potpuni autsajder jer #pobednik nije bitan, bitna je zabava i promovisanje jedne ujedinjene Evrope gde niko Grčkoj ne gleda u džep, ili baca hejt prema Nemačkoj.

Jedino što ne mogu nekako da joj oprostim je odluka (od 2003. godine aktivna) da svi učesnici mogu da pevaju svoju pesmu na kom god jeziku žele! Sa tim nikad nisam mogla da se pomirim jer ok mi je ako neka zemlja pod uticajem dance-house muzike koja dominira na top listama pošalje pesmu u tom vajbu na Evroviziju, ali kad bivšu Yugoslaviju, Nemce, Grke, Bugare, Šveđane, San Marino i ceo bivši SSSR čujem kako pevaju na engleskom, to mi je poražavajuće. Ne toliko za Evroviziju, nego za te zemlje. 

Jer, neki identitet i različitost (parola ovogodišnje) mora da postoji.  Tako ove godine svi predstavnici zemalja bivše Jugoslavije pevaju na engleskom zaboravljajući činjenicu da je Marija one davne 2007. godine pobedila pevajući na maternjem jeziku.  

Zato (između ostalog) ove godine navijam iz sve snage za ITALIJU. 

Zemlju kojoj ne pada na pamet da peva na drugom jeziku nego na svom, i koja jedina nije poklekla pred electro i dance uticajem. Što ne treba da čudi, ako znamo da Italija i dalje svog predstavnika bira na najkvalitetnijem festivalu na svetu - San Remo. 


Italija je inače favorit, i to nakon što je njen predstavnik presimpatičan i pregotivan Francesco Gabbani oduševio nastupom na San Remu koji je koreografski ( praćen "gorila" igračem) ispratio veseli vajb pesme u kojoj se presimpatičan 32-godišnji Italijan poigrava sa poznatim citatima, zapadnjačkom kulturom. Sam tekst je čista parodija našem mentalitetu, koji se ne libi preuzeti tuđe pojmove i onda ih ”prozapadnjačiti”, a samim tim i banalizovati. 

Meni lično ovo je #prezabavna #presimpatična #prekul i najveselija pesma u istoriji Evrovizije, koja će nadam se trijumfovati 13. maja u Kijevu!

Коментари

Najviše ste čitali